Boris Magaš, hrvatski arhitekt i akademik rođen je 22. kolovoza 1930. godine u Karlovcu.
Diplomirao je 1955. godine na Arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je iduće godine izabran za asistenta. Par godina kasnije (1961.) postaje asistent i na Katedri za teoriju i povijest arhitekture.

U narednim godinama njegova karijera se razvijala kroz razne aspekte. Sudjeluje na Salzburškom seminaru Američkih studija 1964. godine. Zatim, 1967. godine preuzima vodstvo projektne grupe projektnog biroa „Interinženjering“ u Zagrebu, a dvije godine kasnije (1969.) postaje vodeći projektant Građevno projektnog zavoda u Rijeci.
Za izvanrednog profesora na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci izabran je 1974. godine i predaje „Elemente visokogradnje“. Doktorirao je tehničke znanosti iz područja arhitekture i urbanizma 1977. godine, a od 1978. je izvanredni profesor za predmete „Elementi visokogradnje“ i „Zgradarstvo“ na Fakultetu graditeljskih znanosti u Rijeci.
Znanstvenim savjetnikom postao je 1981. godine. Redovitim profesorom na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu postaje od 1983. godine gdje drži kolegije „Teorija arhitekture“ i „Projektiranje VII i IX“.
Izvanredni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti postao je 1988., a savjetnik za arhitekturu i urbanizam predsjednika Republike Hrvatske 1990. godine. Za redovnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 1991. godine.

Od 2001. godine bio je profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.
Preminuo je 24. listopada 2013. godine u Rijeci.

Djela

  • Župna crkva Blaženog Augustina Kažotića u zagrebačkoj gradskoj četvrti Peščenica – Žitnjak
  • Muzej oslobođenja u Sarajevu (sa Šmidihenom i Horvatom) 1963.
  • Hotelski kompleks Solaris, Šibenik, 1967.
  • Hotelski kompleks Haludovo, Malinska (Krk), 1968.
  • Dječji vrtić i jaslice Vjeverica, Mihaljevac, Zagreb, 1973. – 1975.
  • Gradski stadion u Poljudu, Split, 1979.
  • Crkva sv. Nikole Tavelića i samostan na Turniću, Rijeka, 1986.
  • Dominikanska crkva blaženog Augustina Kažotića, Volovčica, Zagreb, 1998.

 

Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Boris_Magaš